Kronologija: Povijest

Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman najavio je osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik pod nadzorom zajedničkog Visokog tijela. Time su položeni temelji za Europsku uniju, zasnovanu na dvama osnovnim načelima: miru i solidarnosti.

• Schumanova deklaracija (informativna priča)

Pariškim ugovorom osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ), čime je stvoreno zajedničko tržište za ugljen i čelik. To je smanjilo nepovjerenje i napetosti između susjednih europskih zemalja nakon Drugog svjetskog rata. Ugovor o EZUČ-u, koji je istekao 2002., prvi je osnivački ugovor Europske zajednice.

Prvi sastanak Posebnog vijeća ministara Europske zajednice za ugljen i čelik, koje će poslije postati Vijeće Europske unije, održan je u Luksemburgu.

Rimskim ugovorima osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). Prvi sastanak Vijeća EEZ-a održan je 25. siječnja 1958. pod predsjedanjem belgijskog ministra vanjskih poslova Victora Larocka.

Francuska je 1965. najavila da neće pripustvovati sastancima Vijeća zbog neslaganja s pregovorima o financiranju zajedničke poljoprivredne politike. Kriza je riješena 1966. Luksemburškim kompromisom, kojim je uvedeno jednoglasno donošenje odluka kada su posrijedi važni interesi.

Tim dvama ugovorima (iz 1967. i 1971.) uvedeni su jedinstveno Vijeće, jedinstvena Komisija i jedinstveni proračun za tri Zajednice – EZUČ, Euratom i EEZ. Coreper je formaliziran kao pripremno tijelo Vijeća.

• Coreper (I. dio)
• Coreper (II. dio)

Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina pridružile su se Europskim zajednicama, čime se broj država članica povećao na devet.

Europsko vijeće prvi se put sastalo u ožujku 1975. u Dublinu.

• Europsko vijeće – Dublin, 10. i 11. ožujka 1975.

Nakon ulaska Grčke broj članica EU-a narastao je na dvoznamenkasti broj.

Schengenski sporazum o ukidanju graničnih kontrola potpisale su Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Nizozemska u Schengenu (Luksemburg).

Schengenskim sporazumom postupno su omogućena putovanja bez provjere putovnica na unutarnjim granicama. Provedba Schengenskog sporazuma počinje kasnije, 1995. godine.

Španjolska i Portugal pridružile su se EU-u, čime se broj članica Europskih zajednica povećao na dvanaest.

Jedinstvenim europskim aktom (JEA) uspostavljeno je unutarnje tržište koje omogućuje slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. Njime je pokrenuta suradnja u vanjskoj politici i proširena upotreba glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka u Vijeću.

• Proces donošenja odluka u Vijeću

Jedinstvenim europskim aktom Europsko vijeće ujedno je dobilo pravnu osnovu, čime su formalizirani sastanci šefova država ili vlada.

Europsko vijeće u Edinburghu 1992. pokrenulo je javne rasprave kao praksu koja je znatno proširena tijekom narednih godina, a u najnovije vrijeme Ugovorom iz Lisabona.

Javne rasprave i vijećanja Vijeća danas se mogu pratiti na njegovim internetskim stranicama.

• Gledajte rasprave i vijećanja uživo

Ugovor iz Maastrichta stupa na snagu te na proširenom stupu „Zajednice” nastaje Europska unija. Tako je stvorena ekonomska i monetarna unija i postavljena su dva nova stupa: zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) te suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova (PUP).

Europsko vijeće Ugovorom iz Maastrichta steklo je formalan status, određen kao davanje poticaja i pružanje općih političkih smjernica za razvoj EU-a.

Ugovorom iz Maastrichta također je započet put prema euru te je uspostavljena zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP).

• Kako je Maastricht promijenio Europu (priča u slikama)

Austrija, Finska i Švedska ulaze u EU. Petnaest članica sada obuhvaća gotovo cijelu zapadnu Europu.

Europsko vijeće podržalo je osnivanje Euroskupine, neformalnog tijela koje okuplja ministre financija zemalja koje kao valutu upotrebljavaju euro. Prvi sastanak Euroskupine održan je 4. lipnja 1998. u dvorcu Senningen u Luksemburgu.

• Euroskupina

Ugovorom iz Amsterdama uspostavljeno je područje slobode, sigurnosti i pravde te je Schengenski sporazum integriran u pravo EU-a. Tim ugovorom izmijenjena je uloga glavnog tajnika Vijeća koji postaje i visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Euro je pušten u optjecaj 1. siječnja 2002. u obliku novčanica i kovanica i zamijenio je nacionalne valute.

Ugovorom iz Nice uvedena je reforma institucija EU-a kao priprema za buduću proširenu Europsku uniju s 27 država članica. Vijeće je reformirano kako bi se proširila upotreba glasovanja kvalificiranom većinom i kako bi se uvelo načelo pojačane suradnje među državama članicama.

Deset novih država zajedno je ušlo u EU: Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija. To je najveće pojedinačno proširenje EU-a u odnosu na broj ljudi i zemalja.

EU sada ima 25 država članica.

Bugarska i Rumunjska postaju članice EU-a, čime je broj država članica porastao na 27.

Ugovor iz Lisabona stupa na snagu te se njime reformira struktura i način funkcioniranja EU-a.

Njime se proširuje upotreba glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću.

Europsko vijeće postaje punopravna institucija s vlastitim predsjednikom. Dotad je Europsko vijeće bilo neformalno tijelo, a funkcija čelnika Europskog vijeća bila je neslužbena. Obnašao ju je šef države ili vlade države članice koja je bila na čelu rotirajućeg predsjedništva Vijeća EU-a.

• Uloga predsjednika Europskog vijeća
• Ugovor iz Lisabona: oblikovanje EU-a kakvog poznajemo (priča u slikama)

Europskoj uniji dodijeljena je Nobelova nagrada za mir za 2012. za promicanje mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi.

Prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir EU-u Norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade obrazložio je kako je njegova odluka utemeljena na stabilizirajućoj ulozi EU-a kojom se doprinijelo da se veći dio Europe iz kontinenta rata pretvori u kontinent mira.

Hrvatska je postala druga zemlja bivše Jugoslavije, nakon Slovenije, koja se pridružila EU-u.

EU sada ima 28 država članica.

Slijedom nacionalnog referenduma provedenoga 23. lipnja 2016. i nakon što su u siječnju 2020. obje strane ratificirale sporazum o povlačenju, Ujedinjena Kraljevina napušta Europsku uniju.